Da je današnji čovjek skoro pa u potpunosti zaboravio zašto jede, više je nego očito.
Većina namirnica koje čovjek unosi u organizam nema nikakve veze sa potrebama samog organizma, ili pak nutricionističkim vrijednostima, već isključivo sa mirisom, okusom i izgledom hrane. Tako da smo danas došli u situaciju kada čovjek živi da jede, umjesto da jede kako bi živio.
Ako dovoljno dugo ponavljate neku laž ona postane istina, staro je pravilo propagande.
Neke laži o hrani slušamo već godinama pa i čitav život. No, koliko god ih puta čuli one naprosto nisu istinite.
Šećer je droga koja izaziva ovisnost isto kao i bilo koja druga droga, otrov koji izaziva štetne posljedice u našem tijelu i iscrpljuje hranjive tvari iz organizma. Nagle promjene razine šećera u krvi, do kojih dolazi stalnom konzumacijom šećera, dovode i do problema sa koncentracijom, do umora i povećanog stresa. Šećer povećava razinu stresnih hormona, a smanjuje razinu smirujućih hormona i minerala u tijelu.
Nevjerojatno je da nešto tako slatko i fino u ustima, može biti toliko štetno za tijelo. Šećer utječe na kemiju mozga i ometa funkciju našeg vlastitog sustava nagrađivanja. Smanjuje spontane osjećaje unutarnjeg zadovoljstva i umjesto toga stvara jaku, često kompulzivnu ovisnost koja traži stimulaciju izvana, u obliku šećera, hrane, alkohola ili cigareta.
Šećer je ozbiljna droga koja izaziva dugoročne štetne posljedice na naše zdravlje. Veliki problem je što nam se šećer nudi na svakom koraku i čovjek treba donijeti svjesnu odluku da prekine s njim. Stalna konzumacija šećera stvara kemijski stres, a to je isto kao da vas goni divlja zvijer, ali iznutra. Ne nalazi se samo u kolačima, keksima i drugim slatkišima, već i tamo gdje ga uopće ne očekujete, npr. u ”zdravim” namirnicama kao voćnim jogurtima, pahuljicama za doručak, sušenom voću, voćnim sokovima i sl. Šećer su također i glukozni, skrobni i fruktozni sirup i sl. – jeftinije varijante kojima industrija natrpava svoje proizvode.
Konzumacija šećera izaziva cijeli niz negativnih posljedica:
Mnogi od nas su osjetljivi na šećer ili ovisni o šećeru, a razlika između ova dva oblika je velika. U prvom slučaju čovjek može odoljeti želji za slatkim, ali u drugom se osjeća opsesivna potreba za šećerom zbog poremećene kemije u mozgu. Onaj tko je ovisan o šećeru ne može uzeti samo jedan red čokolade već pojede cijelu, cijelu vrećicu bombona ili cijelo pakiranje keksa. Želji za slatkim nema kraja i cijelo vrijeme nastaje nova želja.
Potreba za slatkim je i stvar navike. Ono što jedete, to tijelo i želi, i ako se odviknete od slatkog okusa, tijelo ga više neće ni trebati. Potrebno je osam tjedana da se oslobodimo biokemijske neravnoteže.Oslobodimo li se ovisnosti o šećeru, vraća nam se bolje raspoloženje i unutarnje zadovoljstvo, poboljšava san, smanjuje rizik za dijabetes i druge bolesti, gubi se na težini, smanjuje se rizik od gljivičnih infekcija i osteoporoze, smanjuju se prehlade i infekcije, imamo više energije i samopoštovanja. Možda ovo posljednje zvuči čudno, no jedenjem slatkog postajemo slabiji. Kao i droga, šećer nas razjeda, stvara prazninu iznutra i sprječava da se osjećamo potpuni. Većina ljudi ovo radi svakog dana, a da toga nisu ni svesni!
(U zamjenu za šećer možete koristiti steviju.)
Da li biste mogli pojesti jednu kocku šećera? Ili recimo, dvadeset odjednom?
Pogledajte koliko zapravo ima šećera u prerađenoj rafiniranoj hrani (ako takvo nešto možemo nazvati hranom), ili pak dobro reklamiranim bezalkoholnim picima koja nažalost ponajviše i svakodnevno konzumiraju naša djeca.
Nema komentara:
Objavi komentar