Dva sjemena leže jedno pored drugog u plodnom tlu u proljeće.
Prvo sjeme kaže:
“Želim da rastem! Želim da pustim svoje korjenje duboko u zemlju ispod mene i da poguram svoje izdanke kroz zemljinu koru iznad sebe. Želim da razvijem svoje pupoljke da bi objavili dolazak proljeća. Želim da na svom licu osjetim toplotu sunčevih zraka i na peteljkama blagoslov jutarnje rose.”
I tako je raslo.
Drugo sjeme kaže:
“Plašim se. Ako pustim svoje korjenje u zemlju ispod mene, ne znam na šta mogu da naiđem u tami. Ako se probijam kroz čvrsto tlo iznad sebe, mogu da oštetim tanane izdanke, šta ako otvorim svoje pupoljke, a puž pokuša da ih pojede? A šta ako počnem da cvjetam, a dijete me iščupa iz zemlje. Ne, mnogo je bolje da čekam dok sve ne bude bezbjedno.”
I tako je čekalo.
Jedna koka koja je čeprkala po bašti, tražeci hranu, pronašla je sjeme koje čeka i odmah ga pojela.
POUKA:
Život guta one koji se boje.
Nema komentara:
Objavi komentar